Ljubo Wiesner o Andriću

Najčudesniji Sarajlija: bez i najmanje turskog atavizma: nježan, bijel i bolno-tanko mirisave duše kao i oni bijeli njegovi cvjetovi što zare slatku tugu njegovih ženstveno čežnjivih snova. Odviše bez energije, da bi pisao druge članke. Kratak kao prolaznost avanturističke ljubavi. Princ bez dvorca, paževa i princeze. Zimi se nadiše kavanskog zraka, da bi se u […]

Nastavi čitati

Pisma Ive Andrića Vojmiru Durbešiću

“Šta hoće ti ljudi od mene? — Zar meni moja zemlja zbilja ne može dati trideset forinti da pišem svoja dva-tri stiha i vidim svijeta? Ili sam zbilja bezvrjedan? Ne znam. Tek vidim: dolaze moji najgori dani. Raskinuo sam, sad svejedeno čijom krivnjom, sa svim prijateljima, prijateljicama, partijama, krugovima i nacijama.” “Razdražljivost raste. Anemija. Sistematski […]

Nastavi čitati

Citati Iz Pripovijetke “Zeko”

“U toj kući, mnogo skromnije nameštenoj od njegove, sve je bilo nekako lakše, lepše i slobodnije. Čaj je bio bolji, kolači ukusniji, reči vedrije…” “Zima je bila pri kraju, nastupio je topal februar sa varljivim predznacima proleća, sa jugovinom na zemlji i vatrenim zalascima sunca nad Bežanijskom kosom.” “Život je jedan, opšti, svačiji, i ne […]

Nastavi čitati